Putovanja
Grad koji od uvijek spaja sve! Istok i zapad, sjever i jug. Na dva kontinenta, na dva mora, velik i dinamičan, bučan i mirisan, sve je to Istanbul. Najmnogoljudniji grad u Europi i sedmi u svijetu.
Mi smo odlučili putovati s prijateljima i agencijom Gaudi iz Zenice, a letjeli smo iz Sarajeva.
Gledali smo i putovanja iz Zagreba, no datumi nam nisu odgovarali. Ova agencija je nudila rani let i kasni povratak, tako da smo i te dane putovanja iskoristili. To nekada ne izgleda važno, no često se već tu izgubi dan.
Agencija je dobro organizirana. Ispratili su nas i vodič nas je dočekao. Vodič je bio ok, korektan, no kakvog smo imali prije u Kapadokiji, ni blizu. Ne možemo se požaliti da nije rekao dosta znanih i neznanih činjenica, no moglo je to puno bolje.
Hotel je bio na odličnoj poziciji u centru starog dijela grada na Europskom dijelu. Stanice javnog prijevoza na 50 m, Kapali čaršija 2 stanice tranvajem, Aja Sofija 3 ili četiri.
Prvi dan smo otišli i na Taksim, moderni dio grada sa glavnom ulicom poput europskih, da nema toliko baklava i rahatlokuma, moglo bi se zamijeniti za bilo koji drugi veliki grad!
U Istanbulu uvijek puše, kanal je to koji spaja mora, pa kažu da sa sjevera tako jako puše (sa Crnog mora), da se tamo ni ne gradi. Grad je u obliku piramide, koja se otopila 😉, na sjeveru je malo kuća i stanovnika, pa se prema jugu širi. Sve zbog vjetra. Grad od 36 općina ( četiri imaju više od 1 mil. Stanovnika.), tako da službeno imaju oko 16 milijuna stanovnika, kažu da je dnevno i preko 20 mil. u gradu. U Europskom dijelu više, no Azijski se brzo gradi.
Inače, najskuplji kvadrat nekretnine u svijetu je u Istanbulu. Na obali Bosfora sa Azijske strane, i taj pojas gdje su vile poznate i iz serija, od prije dvadesetak godina je zabranjena gradnja. Nekretnine se u pravilu tu ni ne prodaju, ali kada se nađe netko da prodaje, traži koliko ga volja.
Stanovanje skupo, posebno u zoni grada gdje je dobro povezan javni prijevoz. Isod Bosfora prolazi jedan cestovni tunel i jedan za metro. Preko Bosfora je nekoliko mostova, kao i funkcionalne plovne linije. No gužve opet ima, ali mi smo bili oduševljeni funkcioniranjem prometa. Kako znamo kakve su gužve svakodnevno u Zagrebu, ovo više liči na Beč, pa čak možda i bolje.
Pješaci nemaju prvenstvo, iako ih je more, ali naučite to za minutu. Ni zeleno svjetlo vam nije sigurno, morate se uzdati u vid. Stanu oni na crveno, no prolaze dok god mogu, pa se desi da se boje promijene, a da još jedan auto prolazi. To funkcionira, ni jednu nesreću nismo vidjeli.
No životinje, mačke i psi, imaju poseban režim. Po cijelom gradu ih ima, njegoani koliko to mogu biti psi i mačke lutalice, čisti i mirni, izležavaju se na travi ili po stolovima kafića. U svakoj ulici ima vode i hrane za jedne i druge. Nitko ih ne tjera, nitko ih ne dira, žive jedan savršeni mačji/pseći život.
U Istanbulu ( Carigrad, Konstatinopolj, Bizantum, Stambol…) možete kupiti sve! Grad koji je bio najvažnija točka Puta svile, gdje se snabdijevao cijeli svijet ( kada je carstvo bilo na vrhuncu), još ima veliku tradiciju trgovine i nevjerovatno je, ali nema zgrade da u njenom prizemlju nije trgovina! U glavnim ulicama su to cijele zgrade, katovi pa i ulice u kojima se prodaju na pr. vjenčanice, u drugoj ulici dječja roba, drugom dijelu grada ulica potrepština za šivanje, drugdje oprema za kuhinje ili uređenja kuća. Cijeli grad je velika trgovina!
Oni su poznati sa svojim načinom prodaje, nude sve, pa odgonetaju iz koje ste zemlje, onda pričaju vaš jezik ( ili slično), znaju igrače nogometa, spuštaju cijenu ili pitaju koliko bi platili. No kada vide da ništa ne pali, odustanu. Ako prođete dva puta istom ulicom, neće vas više ni nuditi ničime. Previše ste izbirljivi 😊
Obišli smo sve znamenitosti, povijest koju su nam malo ponovili. Bili su veliki osvajači, znamo to jako dobro, no bili su i graditelji i učitelji. U svojim muzejima nemaju ništa izloženo da je iz nekih osvojenih zemalja, sve su isključivo Turski proizvodi jer su htjeli i držali do svog bogatstva. Imaju izloženo samo par poklona koje su dobili.
Jako puno su davali na obrazovanje ljudi koje su trebali, graditelje, pjesnike, umjetnike, vojskovođe i sl. Sultani su se također obrazovali za neki zanat/struku, a i njihove odabranice su učili jer je bilo važno da sultanu u društvu svojih žena ( mogli su imati četiri) ne bude dosadno. Također, njeno obrazavonje je bilo znak da će i djeca biti pametna.
Sulejman Veličanstveni je doista obožavao svoju Hurem, izgradio joj je džamiju Sulejmaniju gdje je i njen mezar gdje je sahranjena, takođet i sam Sulejman.
On je poštivao veličinu i važnost Aja Sofije ( vjerujem da o njoj znate sve), pa je dao izgraditi džamiju Sultaniju dva metra nižu i nešto manju od nje. To nije slučaj sa današnjim predsjednikom Erdoganom koji je dao sagraditi najveću džamiju u Turskoj, ogromno i zbilja predivno zdanje.
No ono što je naš vodič ispričao kao dosjetku, u stvari je znak odnosa prema ženama. Dao je dvijema arhitekticama da izgrade džamiju. Naravno, koštala je jako puno, 200 milijardi dolara ili tako nešto. Komentar je bio:“Tako je to kada da ženama da grade, one vole da troše!“
Kada pogledate to zdanje, pitate se koliko bi i muški arhitekte potrošili. Podzemne garaže za 4000 vozila, u istom trenutku u džamiji i dvorištu mogu klanjati 70000 ljudi! Stadion Ferenbahče prima 64000! Sve je bijeli kamen, sve je ogromno i divno.
Po meni je to bila taktika ispod pojasa. Dati ženama ( u Turskoj, ne zaboravite!), pa koliko god da košta, a možda su potrošile najmanje moguće, one su krive. Žene, rastrošne.
Mene je to ražalostilo. Posebno što vodič, koji je kod njih dobro obrazovan, tako priča i pada na te fore.
Inače se ne smiju miješati Turci i muslimani s Bliskog istoka. To nije ni slično. Konzervativne politike pokušavaju nametnuti, kao i u cijelom svijetu, neke ‘tradicionalne’, bolje rečeno zaostale, vrijednosti, no i oni se opiru. Turska je puno puno liberalnija od cijelog bliskog Istoka, a žene rade i privređuju i većina nije zamotana ni pokrivena.
Ono što je nas zadivilo je čistoća i uređenost grada. Kada uzmete u obzir veličinu, čini mi se da je jedan od čistijih gradova u kojima smo bili. Imaju podzemne kontejnere, košare, ulice su čiste. Nema beskućnika, ni prosjaka, tek par ih kao prodaje papirnate maramice. Parkovi su čisti, svi travnjaci i zelene površine uz cestu uređene.
Na stanici za javni prijevoz kupite Istnbul card i na nju stavljate novac za vožnju svim vrstama prijevoza. Jednostavno i praktično. Na kraju je vratite/ prodate.
A hrana…
Što da vam kažem! Mom mužu je jedino razočaranje bio kebab, malo mesa.
U Turskoj je meso relativno skupo, ne jede se u količinama na koje smo mi naučili. Ali toliko je ukusno i meso i povrće, da je to teško vjerovati! Oni proizvode hranu za svoje potrebe i izvoze, a kada tamo jedete svježe povrće i voće to je kao da ste sad ubrali iz vrta i sebi oprali za jelo. Dio onoga što se jede u Turskoj ćete naći u receptima, rado kuham i ponavljam jela koja sam u nekoj destinaciji probala.
Slatko je naravno onako kakvo i očekujemo. Slatko, ukusno, prefino. Ja volim njihove slastice, kunafe sam otkrila prošle godine i to mi je sad glavno. No ni druge ne zaostaju.
Na kraju malo o cijenama. Ima i jeftinoga, prejeftinog, na pr. majice, dresovi ( naravno kopije), ali za smiješne cijene tipa 3 eura. Odličnih majica i druge odjeće po dobrim cijenama možete naći, ne kopije brendova ( a toga ima na svakom koraku) već općenito, od jako dobrih materijala. Poznati su po kvalitetnom materijalu od uvijek i to su zadržali. Hrana, nije jeftino, ako ćete sjesti i fino jesti, ali tri slijeda su kao glavno jelo na moru ili nekoj zapadnoj metropoli. Ulična hrana je povoljna. Povrće i voće je smiješno jeftino. Pivo 5,6 eura, dok čaša vina oko 8. No kad znate da se tamo alkohol baš ne ‘voli’ i tolerira, onda je tako kako je. Voda u bočici je 10 centi, pola litre i to je tako svuda. Grad je u kojem nećete bankrotirati, posebno što ste ograničeni prtljagom ako idete avionom;-)
Sve u svemu, divan grad, mogao bi se istraživati dio po dio jer svaki ima svoj centar i nešto svoje. Povratak se čini neminovan!